communities | cooperation | co-production in creative clusters: [puredata.info] [processing.org] [blender.org]

Home

O temi

2007/09/19 - 14:56 — zblace

Umjetnici, dizajneri, programeri, hackeri i kreativni entuzijasti udružuju se u samostojne i samoodržive zajednice, s ciljem širenja polja svog kreativnog djelovanja te razmjene znanja i udruživanja specifičnih vještina.
U zajednicama nastalim oko razvoja audio-vizualnih slobodnih softwerskih alata, potiču se procesi sakupljanja informacija ali i iskustava, organiziranja zajedničke tehnološke infrastrukture te kolaborativne produkcije.
Ovaj recentni fenomen pod utjecajem interneta (efekt globalnog umrežavanja), peer2peer ekonomije (povećani distribucijski kapaciteti) i ideologije slobodnog softwarea (inovacije u pogledu uređenja autorskih odnosa i prava), pokazuje smjernice za nove oblike razvoja kreativnosti u digitalnim okolišima (alternative spram kulturne industrije i van postojećih komercijalnošću uvjetovanih sustava).
Neki od tih modela već postaju i opće primjenjivi i utječu i na druge grane kulturne i digitalne produkcije.

kontekst:
povijesno gledano produkcija suvremene medijske umjetnosti (šire gledano digitalna kreativna produkcija) se većinom dešavala u nekoliko dobro poznatih arena, ili se to bar tako uvijek čini usljed politika produkcije, distribucije i reprodukcije/izlaganja.

Aktivnosti nastale iz rada medijsko-tehnoloških entuzijasta su većinom van fokusa "etabliranih" sistema, medija i festivalskih krugova. Iako je ovaj trend posljedica recentnog instituiranja polja novo medijske umjetnosti - posljedice su već vidljive u problematičnim karakteristikama etabliranih područja produkcije:

  • akademska produkcija - je (relativno) stabilna i sigurna, te omogućuje kontinuitet rada. Sa studentima i istraživačima umjetnosti, dizajna, arhitekture, medija i slično, najčešće producira projekte koji imaju jako mali doticaj sa suvremenom kulturom upravo jer se često razvijaju unutar "sigurnog" ali i "izoliranog" okoliša, odveć udaljeni od problema svakodnevice i uvjetovanja kontekstom (kao tzv. tehnološki "blue sky research") ili su pak u drugoj krajnosti orijentirani isključivo prema praksi industrijskog designa (produkt design - riješavanje problema) ponavljajući situaciju/ograničenja koja već postoje u industriji koaj opslužuje tržište.
  • samostalni umjetnici/dizajneri/tehnolozi - produciraju pak u konstantno nestabilnom okružju i dnevno otvorenim egzistencijalnim krizama, što uvjetuje da djeluju oportunistički i bez adekvatnih sredstava, mjenjajući često veličinu svojih projekata ovisno o trenutno dostupnim sredstvima, resursima i slobodnom vremenu. Ovaj raspon se kreće u ogromnim amplitudama od neadekvatnih konzorcija tj. "institucionalno" simuliranih partnerstava (stvorenih često samo za pristup EU fundingu), pa sve do kratkih projekata "skica" kada rade isključivo unutar umjetničke Do-It-Yorself produkcije.
  • profesionalne produkcije (poput onih Ars Electronica Centra, v2_ instituta za nestabilen medije, Banff-a, ICC-a, DeWaag-a...) suprotno tomu nerijetko podižu veličinu projekata od (često specifičnih) ideja i koncepata do jako generalnih i apstraktnih projektnih aktivnosti - kako bi ispunili zadatosti velikih fundera, te održali vlastite institucionalne potrebe kroz produkcije.

    U takvom okružju kompleksnih ekonomija i politika jako je teško okupiti širi skup entuzijasta za neko područje i zadržati njihovu pažnju na duži vremenski period.
    Ipak nekoliko projekata je to uspijela učiniti u formaciji koju bi se najlakše dalo opisati klusterima kreativnosti. Zahvaljujući specifičnom pristupu i sustavu vrijednosti koji su sami uspostavili, te distribuciji rada ali i socijalno-kulturnog kapitala, njihove metode su istovremeno i presedani i putokazi za moguće alternative. Mapiranjem ovih praksi bi se ti sustavi učinili preglednijim i korisnim za potencijalne adaptacije i primjene u široj praksi kreativnosti.